Razdvajanje među djecom kod podjele darova
التمييز بين الأبناء في العطايا

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib

Pitanje: Recite nam, Allah vas nagradio, kakva se fetva odnosi na ženu koja ima sinove i imetak i čiji je sin uzeo dug od majke kako bi ga uložio u jedan komercijalni projekat ali je propao do te mjere da nije moguće povratiti ulog tako što je cijeli imetak utrošen bez mogućnosti na povrat. Da li je ona griješna ako ne dadne svim sinovima onolik koliko je dala ovom sinu?

Odgovor: Stanje koje je spomenuto u pitanju se ne odnosi na obavezu jednakomjerne podjele darova među djecom. Majka nije dužna da dadne svima onako kao što je pozajmila jednom od njih. Jer je obaveza jednakomjerne podjele kada je riječ samo o darovima. Dug se ne može mjeriti niti porediti sa darom u propisu jer među njima postoji očita razlika.
Ako je spomenutu svotu novca sin preuzeo kao dug on će ostati u njegovom pravu da ga vrati onome od koga je uzeo, ovom slučaju je to njegova mati, ako bude u mogućnosti. Ali ako mati oprosti svom sinu dug onda pitanje poprima svoj oblik posebnog tretmana majke prema jednom djetetu mimo ostalih sinova. Ili davanje prednosti jednom nad ostalima. To je ono što je Zakonodavac zabranio i što većina učenjaka smatra pokuđenim. Od njih su hanefije, malikije i šafije. Dok su drugi smatrali strogim haramom na osnovu hadisa od Nu'amana b. Bešira El Hasasije radijjallahu anhuma kada je rekao: Mene je otac doveo Allahovom Poslaniku salallahu te'ala alejhi ve selem, pa je rekao: Ja sam ovom svom sinu poklonio slugu. Poslanik ga upita: Jesi li svakom od njih poklonio po slugu? Kaže: Ne. Kaže: Onda ga vrati. Bilježe ga autori šest zbirki sa približnim verzijama.
Kod nas je odabrano mišljenje da je mekruh ali ne haram. Jer se u nekim predajama koje bilježi Imam Ahmed u svom Musnedu i Ebu Davud u Sunnenu spominju riječi Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem da je rekao: Traži neka ti neko drugi posvjedoči a ne ja. Da je bio haram Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem ga sigurno ne bi poslao nekom drugom da mu posvjedoči.
U djelu Evnul Meabud sa komentarom na Sunnen od Ebu Davuda stoji: Ako bi darovao pojedinima a ne svima onda je u mezhebu Šafije, Malika i Ebu Hanife, rahimehumullah, pokuđeno a ne haram i darovanje je ispravno.
Ahmed, Sevri, Ishak i drugi rahimehumullah kažu da je haram. Kao dokaz su naveli da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Ja neću svjedočiti nad nepravdom. Kao i riječi: Budite pravedni među djecom. Dok je prva skupina navela kao dokaz: Traži neka ti neko drugi posvjedoči a ne ja. Jer da je haram i da nije ispravno onda to ne bi rekao. Ako bi neko rekao kako je Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem upotrijebio ovaj metod kao prijetnju mi ćemo reći da je osnova suprotno tome. Jer se kod neograničenih rečenica glagol odnosi na obavezu ili poželjnost. A ako se to ne nađe onda podrazumijeva dopuštenost. Međutim ako se nađe riječ nepravda ona ne ukazuje na haram jer se ovdje radi o težnji i naklonosti te zanemarivanju jednake i ravnomjerne podjele. Sve ono što odstupi od ravnomjernosti je nepravda bez razlike bilo haram ili mekruh. Ovako je navedeno u djelu El Murkat.

Uspjeh je samo kod Allaha, od Njega je podrška i na Njega je oslonac. I neka je salavata i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
 

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com