Mladić kojeg će Allah smjestiti u Svoj hlad
شاب يظله الله في ظله

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib

Pitanje: Između sedmerice koje će Allah uvesti u Svoj hlad na dan kada ne bude bilo drugog hlada je mladić koji je odrasta u pokornosti Allahu subhanehu ve te'ala. Da li to podrazumijeva opis mladića koji je proživio mladost bez grijeha?

Šta je sa onim mladićima koji su klanjali i obavljali farzove i nafile. Ali pogriješe pa se pokaju pa pogriješe pa se opet pokaju. Ali uvijek žive u nekakvih duševnim tegobama. Jesu li to oni mladići koje će Allah subhanehu ve te'ala smjestiti u Svoju hladovinu? Kako možemo sakupiti duhovnu snagu slabe duše sa kojom se borimo pa je nekada savladamo a nekda ona savlada nas kako bi smo se klonuli griješenja te da zaslužimo Allahovo zadovoljstvo i prihvatanje djela?

Odgovor: Obadvojica Šejhova, Tirmizi, Nesai, Malik i Ahmed bilježe predaju od Ebu Hurejre radijjallahu anhu da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Sedmericu će Allah smjestiti u ghladovinu na dan kada druge hladovine neće biti: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti svome Gospodaru, čovjeka čije je srce vezano za džamije, dvojicu ljudi koji se budu voljeli u ime Allaha, na tome se spoje i razdvoje, čovjeka kojeg pozove lijepa i ugledna žena na blud pa on kaže: Ja se bojim Allaha. Čovjeka koji kada udjeljuje sadaku sakrije da nezna njegova ljevica šta je udjelila desnica i čovjeka koji kada spomene Allaha oči mu se orose.

Očito je iz hadisa da onaj mladić, koji će zaslužiti ovakvu poziciju, jeste onaj koji je odrastao u ibadetu Allahu od vremena kada su mu nokti bili mehki. Izdvojio ih je radi toga što je vrijeme mladosti onda kada se grijesi nude mladiću više nego li nekom drugom uzrastu. Kao i zbog toga što kod čovjeka prevladava odgađanje pokajanja i raskida između njega i grijeha. U tom periodu mu se ukazuju uzroci za nepokornosti i grijehe, kao što je zdravlje i slobodno vrijeme.

Buharija, Tirmizi i Ahmed bilježe predaju od Ibn Abbasa radijjallahu anhu da je rekao: Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem je rekao: Dvije blagodati koje zanemaruju mnogi ljudi su zdravlje i slobodno vrijeme.
Ono što je poznato među učenjacima da od grijeh nije zaštićen niko osim vjerovjesnika alejhimusselam. Nije pojmljivo da postoji mladić ili neko drugi da uopće ne počini grijeh jer su ljudi skloni grijesima i od toga je nemoguće spasiti se.

Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed sa vjerodostojnim lancem bilježe predaju od Enesa b. Malika da je Vjerovjesnik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Dvi ljudi su skloni griješenju a najbolji griješnici su oni koji se kaju. Muslim i Ahmed bilježe predaju od Ebu Hurejre radijjallahu anhu da je rekao: Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem je rekao: Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša kada vi ne biste činili grijehe Allah bi vas uklonio i umjesto vas druge ljude doveo pa bi griješili i od Njega tražili oprosta a Allah bi im opraštao.

Dakle rob mora zapasti u grijehe bez razlike bio mladić ili star. Međutim uspješan je onaj kome Allah podari uspjeha pa da shvati svoje nedostatke i da se pokaje. Pa ako se pokaje i bude žalio za onim što je učinio od grijeha te se bude klonio toga, sa čvrstom odlukom da se neće na taj grijeh ponovo vratiti onda je učinio ono na što ga Allah obavezuje. Nadamo se da će biti od onih koje će Allah subhanehu ve te'ala uvesti u Svoju hladovinu na Dan kada druge hladovine neće biti. Ali ako se ponovo vrati na taj isti grijeh onda je na njemu da se ponovo pokaje. I neka nikada ne gubi nadu u Allahovu milost jer Allah oprašta sve grijehe.

Uzvišeni kaže: Reci Mojim robovima koji su se prema sebi ogriješili: Ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah, uistinu, oprašta sve grijehe. On je Onaj Koji prašta i Milostiv je.
Hafiz Ibn Kesir rahimehullah kaže: Ovaj časni ajet je poziv svim griješnicima da se pokaju i povrate. Također obaviještava nas da Allah tebareke ve te'ala oprašta sve grijehe onome ko se pokaje od njih i ko se na njih ne bude vraćao. Bez obzira koliki ti grijesi bili ili koliko ih bilo pa makar bili brojčani kao što je morska pjena.

Buharija bilježi predaju od Ibn Abbasa radijjallahu anhuma o uzroku objavljivanja ovog ajeta a to je su neki mušrici mnogo ubijali, mnogo bludničili pa su došli Allahovom Poslaniku salallahu te'ala alejhi ve selem i rekli: Ono što govoriš i na šta pozivaš je lijepo samo kada bi smo znali da će nam biti oprošteno sve ono što smo učinili. Pa je objavljen ovaj ajet.
Od Abdullaha b. Mesuda radijjallahu anhu se prenosi da je rekao: Najviše radi kojeg se ajeta raduje u Kur'anu je Reci Mojim robovima koji su se prema sebi ogriješili: Ne gubite nadu u Allahovu milost.

Ahmed bilježi predaju od Amra b. Abese radijjallahu anhu da je rekao: Došao je Allahovom Poslaniku salallahu te'ala alejhi ve selem star čovjek oslanjajući se na štap, pa je rekao: Allahov Poslaniče ja imam grijehe i prevare pa hoće li mi biti oprošteno? Pa je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Zar ne svjedočiš la ilahe illallah? Kaže: Naprotiv i svjedočim da si ti Allahov Poslanik. Pa je on alallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Tebi su tvoji grijesi i prevare oprošteni. Ovaj hadis prenosi samo Ahmed. Njemu sličnog prenosi El Munziri u Tergibu ve terhib sa vjerodostojnim lancem pa Abdullah b. Abbas radijjallahu anhuma kaže: Onaj ko učini roba da izgubi nadu u Allahovu milost negirao je Allahovu subhanehu ve te'ala Knjigu. Ali rob se nemože pokajati sve dok mu Allah ne prihvati pokajanje. Kažem da sve dok se rob podstiče na pokajanje od svakog grijeha i ne ustrajava u zanemarivanju Allahovih prava on spada među one kojima Allah oprašta Svojim oprostom a Allah subhanehu ve te'ala je Najpreči da se Njega boji i On prašta.
Hvala Allahu Gospodaru svjetova.
 

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com