|
Pitanje: Kakav je propis šerijata u pogledu žene koja se namiriše i ukrasi
pa takva izađe iz kuće bez razlike sa muževim dopuštenjem ili bez?
Odgovor: Kažem, tražeći pomoć od Allaha:
Ono što je šerijatski potrvđeno jeste da je za ženu bolje i pristojnije da
boravi u svojoj kući. Allah subhanehu ve te'ala kaže: Boravite u svojim
kućama i nemojte se razgolićavati kao u prvo pagansko doba. (El Ahzab, 33)
Iako se mora reći da je njen izlazak nešto dopušetno (mubah) a posebno ako
se radi o nuždi, potrebi ili da se obavi nešto što je također mubah,
poželjno i sl. kao što je dava Allahu subhanehu ve te'ala. Ili radi traženja
nauke, podučavanju drugih, pristustvovanju namazu i drugo osim ako se u tome
ne nađe neko zlo kao što je miješanje sa muškracima, razotkrivanje avreta
ili zapadanje u smutnju ili prouzrokovanje iste.
Ono što se mora naći kod žene kada želi izaći iz kuće su uslovi koje su
postavili islamski učenjaci kao što je npr. izlazak u džamiju radi namaza, a
između ostalog je: da nebude namirisana, niti ukrašena, niti sa halhalama
koje puštaju zvukove, niti u ukrašenoj šarenoj odjeći, niti se smije
miješati sa muškracima, niti se naći na mjestu gdje bi neko bio doveden radi
nje u smutnju, kao i to da se na putu ne nađe nešto od čega se ona boji da
će joj nanijeti određenu štetu i slično tome. Kao što je to naveo Imam En
Nevevi u svom komentaru na Muslimov Sahih.
Pa ako se nađe nešto od onoga što je navedeno ili nešto što nije ali može
predstavljati prepreku onda joj je haram da izlazi iz kuće makar se radilo o
odlasku u Allahovu kuću.
Muslim i autori Sunnena, osim Ibn Madže i Ahmeda, bilježe predaju od Ebu
Hurejre radijjallahu anhu da je rekao: Allahov Poslanik salallahu te'ala
alejhi ve selem je rekao: Bilo koja žena da se namiriše tamjanom onda neka
ne dolazi sa nama na jacijski namaz.
Ova se zabrana odnosi na izlazak radi namaza ako je žena namirisana iako je
odlazak na namaz stvar potvrđena i dopuštena sunnetom bez razilaženja. Šta
onda mislite kada žena izlazi na tržnice, u klubove, kafane i druga mjesta
gdje se razotkiva i onako namirisana miješajući se sa muškracima koji joj
nisu u rodu.
Ibn Madže sa vjerodostojnim lancem prenosi da je Ebu Hurejre sreo namirisanu
ženu kako je krenula u džamiju pa joj je rekao: O ropkinjo Silnoga, gdje si
krenula? Pa je rekla: U džamiju. On reče: Jesil se radi nje namirisala?
Kaže: Da. On reče: Ja sam čuo Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve
selem da je rekao: Bilo koja žena koja se namiriše pa zatim krene u džamiju
njen namaz neće biti primljen sve dok se ne okupa.
Od Jahje b. Džeadeta se prenosi da je neka žena u vrijeme Omera b. Hattaba
izašla van kuće pa je osjetio njen miris on joj spriječi put ogrtačem pa
reče: Izlazite namirisane pa će muškarci osjetiti vaš miris. Srca muškaraca
su kod njihovih noseva. Izlazite nenamirisane. Tj. bez korištenja bilo
kakvog mirisa. Ovako se prenosi u Kenzul ummal.
Nakon svega što je prethodilo ja mogu reći da se žena mora bojati Allaha
subhanehu ve te'ala u pogledu sebe i da ne napušta svoju kuću osim ako će se
prdržavati onoga što joj je obavezno kod izlaska glede na šerijatsku odjeću,
skrušenost kao i to da se kloni mjesta gdje postoji bilo kakva smutnja ili
gdje je može ona svojim prisustvom prouzrokovati. U to svakako spadaju
korištenje mirisa i razotkrivanje avreta van kuće. Allah najbolje zna.
Kod Allaha je uspjeh i samo On upućuje na Pravi put.
Neka je selam i salavat na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i sve
ashabe.
د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com
|
